Poslednji deo evropskog političkog putopisa sa početka dvehiljaditih…
I na kraju, kao verovatno najaktuelnija stvar po Srbiju u ovom trenutku, usledila je i dugoočekivana poseta Hagu. Naravno, uz masu neizbežnih crnih komentara od strane srpske delegacije, u rasponu od razmišljanja o učešću u mnogobrojnim mobilizacijama, do toga, da li ćemo slučajno videti nekog od aktuelnih zatvorenika. Hag nije prestonica, kažu Holanđani, mada se nama nije tako učinilo. Puno vladinih i evropskih institucija, mesto gde živi holandska kraljica, biznis centri. Na samom ulazu u grad, veliki travnjak, na kome se često održavaju demonstracije, naravno mirne. Jedan od naših domaćina, Karel Ros iz holandskog Paks Kristi, priča mi kako Hag ima i jedan od najvećih evropskih džez festivala, čije se glavne svirke održavaju u zgradi velikog Kongresnog centra, dok istovremeno ima čak i po pedeset koncerata.
Ševeningen, mesto gde se nalazi Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju, osnovan od strane Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija, 25. maja, 1993. rezolucijom 827., zapravo je divno mesto na samoj obali mora. Mnogi Holanđani ovde sa zadovoljstvom provode vikend sa porodicom, verovatno mnogi i ne znajući da se tu u blizini, nalaze prostorije u kojima svoje kazne leže ratni zločinci. Karl priča kako je ovo jako lep kraj i da su njegovi roditelji za vreme Drugog svetskog rata, sve vreme bili tu, za razliku od komšija koji su se povlačili u unutrašnjost pred nemačkom okupacijom.
Predsednik sudskog borda Tribunala je sudija Klod Jorda iz Francuske sa oko 13 sudija iz celog sveta, dok je glavni istražitelj, od 15. septembra, 1999. nama dobro poznata madam Karla Del Ponte iz Švajcarske. Tribunal ima 1.200 članova iz oko 75 zemalja, a budžet za 2001. je 96 miliona $. Možda se zato veliki broj advokata toliko trudi oko lobiranja da budu nečiji branioci, jer se tarife kreću do 10.000 DM dnevno. Do sada je bilo 6 isporuka osumnjičenih od strane nacionalnih policija, 13 dobrovoljnih i 19 koje su realizovale međunarodne snage bezbednosti. Osuđeno je 20 ljudi, od kojih većinu čine bosanski Hrvati, dok su ostali Srbi iz Bosne i u manjem broju Bošnjaci. Bilo je 39 prekršaja Ženevske Konvencije, 69 zakonskih prekršaja u ratu, 10 optužbi za genocid, 20 za seksualno nasilje i 62 za zločine protiv čovečnosti.
Za razliku od NATO, gde su relativno normalne mere bezbednosti za jednu organizovanu grupu posetilaca, Tribunal je pravi policijski osinjak. Jednostavno ne možete uneti ni foto-aparat, ni mobilne telefone, kontrole su rigorozne. Ovde većina administracije govori srpsko-bošnjačko-hrvatski jezik, a vodič naše grupe, Refik Hadžić, daje nam i specijalne prijemnike za praćenje suđenja na našem jeziku. Prisustvujemo kao posetioci istrazi slučaja protiv Dušana Sikirice, Damira Došena i Dragana Kolundžije iz Prijedora, povodom zločina nad Bošnjacima u logoru „Keraterm“. Dobro poznatu sudnicu sa sudijama i advokatima gledamo kroz staklo, a tačno sedimo iza kabine za svedočenja, tako da ne možemo nikako videti lice svedoka, koje je i skremblovano na monitoru. Jedan deo svedočenja Bošnjaka iz Prijedora, koga su komšije Srbi sa bratom odveli u pomenuti logor se na trenutak prekida, jer sledi istražni deo koji nije za javnost. Nakon dvadesetak minuta, ustajemo uz mučan utisak.
U Tribunalu nas na brifing prima g. Anton Nikiforov, šef kabineta Karle Del Ponte, inače Rus poreklom sa velikim iskustvom koje je stekao u prethodnom radu u Bosni. Osim što je demonstrirao izuzetno dobro poznavanje srpskog jezika, utisak nakon razgovora je bio da je g. Nikiforov, za razliku od NATO oficira, bio krajnje otvoren i iskren. To je bilo očigledno, kada je na pitanje, kako objašnjava bombardovanje Aleksinca i upotrebu kasetnih bombi u Nišu, osim kao ratni zločin, jednostavno rekao – „Ne znam, verovatno ste u pravu.“. Tako smo saznali da su juče, u sredu, 21, marta, otpočele dve istrage protiv Albanaca optuženih za zločine na Kosovu u periodu od juna, 1999. do novembra, 2000. Istražitelj Nikiforov je rekao i da se prati temeljno i situacija u Makedoniji. „Nama je cilj da sarađujemo sa Srbijom“ – rekao je Nikiforov i dodao – „Bitna nam je individualna odgovornost, ko je i zašto učinio zločin“.
Tribunal ne pokreće istrage koje ne može da završi, jer neke vlade ne daju informacije i onda suđenja ne mogu da se završe. Najskuplji programi Tribunala, koji je inače budžetska organizacija, su ekshumacija žrtava i lociranje i zaštita svedoka. Tajnih svedoka inače nema, za javnost njihova lica su skremblovana na prijemnicima, ali sudije i istražitelji mogu da ih vide. Nikiforov je rekao da Tribunal ima jurisdikciju nad NATO, ali da nema dokaza o njihovim ratnim zločinima. Takođe, vršena je istraga i protiv Tuđmana u vezi zločina koje je počinila hrvatska strana, ali za njega nije pronađena komandna odgovornost. Za razliku od Miloševića, kome se, kako je Nikiforov istakao, mora suditi u Hagu, zbog zločina na Kosovu. Problem oko suđenja u Beogradu, istakao je on, što bi to bilo jako skupo, jer bi trebalo organizovati veliko obezbeđenje, tako da Beograd može davati samo logističku podršku.
Nikiforov kaže da Tribunal nije policija i da on traži od vlade zemlje gde se osumnjičeni nalazi da ga isporuči i dodaje da su jugoslovenski ministri Batić i Grubač, prilikom posete od pre dva dana, najavili veoma brzu saradnju sa Hagom, što se uostalom po našem dolasku i ostvarilo, isporučivanjem bivšeg gradonačelnika Prijedora. Takođe, Nikiforov nam je dao informaciju, koju naravno nismo mogli da dobijemo u NATO HQ, o tome da su istražitelji Tribunala saznali u razgovorima sa nekim ljudima u Beogradu i u NATO, da ima indicija da je Alijansa obavestila Miloševića o bombardovanju RTS-a. Na kraju, g. Nikiforov je u vezi američkog ultimatuma prokomentarisao da je 31. mart, krajnji rok američkog Kongresa, a ne Tribunala.
Na izlasku iz Tribunala, uspevamo da ubedimo tamnoputog policajca da se slika sa nama za uspomenu. Tek tada i shvatamo po izlasku iz sudnice, da smo i najveća grupa Srba koja je ne samo posetila, nego i izašla iz Tribunala. Toliko o kolektivnoj krivici.
POP Forum tim
(Kraj serijala tekstova)
Foto: POP Forum tim arhiva