(Istorija popularne kulture Kragujevca 1990 – 2000…+, drugi deo, priča 5.)
Bilo je to vreme početka takozvanih kampanja javnog zagovaranja. Zamislite, pra – doba ulaska reči poput “advocasy”, “civil society”, “stakeholder’s”, “transparency”, “EU integration”…
U Srbiji nakon regionalnih građanskih ratova i bombardovanja…
Koja se nadala promeni sistema ili vraćanju na “vreme samoupravljača” i socijalne pravde, bar “na papiru”, preko mladih ili novih lidera, demokratskih partija, zakona…
Ja sam trebao da radim kampanju za pomociju evropskih integracija Srbije, koja je i zvanično potpisala ugovor o početku tog procesa. Znači, trebalo je da budemo legalna građanska podrška povratku države u svet. Promena u odnosu na “aktivnosti stranih plaćenika/domaćih izdajnika” ili moderno rečeno – “stranih agenata”. Jer, svi hoćemo na(j)zad u Evropu.
Tada je na radiju sa mnom radio mlađi lik, vodio dobru hip – hop emisiju a i sam je radio rep muziku i to takođe dobru. I najbitnije, izgledao kao reper, “beli” naravno poput Beasty Boys, osim što je zbog te muzike u krvi, očigledno imao “crnca harlemovca” u šumadijskoj duši.
- “Yo, My Nigga!” – pokušah da budem “ikserski” upućen – “Kako ide, brate? treba mi tvoja pomoć.”
- “O čemu se radi?” – nasmeja se mladi reper.
- “Možeš li da mi uradiš hip – hop pesmu za radio džingl kampanje?” – upitah.
- “Naravno. Koja tema?” – upita on.
- “Evropske integracije.” – rekoh hladno.
- “Ufff… Pa ja imam već pesmu – “Neću u Evropu” – nasmeja se reper.
- “E, pa ovde hoćeš! – Kampanja se zove “Moja Evropa” – nastavih sa brifingom.
- “Dogovoreno! Imaš ga za par dana!” – najavi.
Ovo je brzina, pomislih u sebi, da sam zvao bend, čekao bih samo na njihov dogovor toliko…
Foto 01: Nenad Ristović – vERBAL, početak, 1997. godina.
Stvaranje tzv. supkulturnih grupa iz domena popularne kulture, u ovom slučaju muzike, neizbežno je dolazilo po pravilu iz sveta filma (sa muzičkim temama), TV-a (MTV) i same zapadne muzike prvenstveno. Ali su i same supkulturne grupe, iskazivale i nešto više, u svojim sredinama i zajednicama, neku vrstu poruke, koja je po običaju govorila – “ne slažemo se sa vašim pravilima…”, “hoćemo nešto drugačije…”.
Tako Dick Hebdige u “Subculture: The Meaning of Style” iz 1979. godine, smatra da supkulture ili potkulture izražavaju zapravo fundamentalnu tenziju “između onih na vlasti i onih koji su osuđeni na podređene položaje i drugorazredne živote.” On supkulture tumači kao “oblik otpora” vladajućoj ideologiji i naziva ih “bukom” kao izazovom poretku.
Devedesete prošlog veka su bile neminovno vreme za stvaranje i drugih scena, u ovom alučaju supkulturnih, koje su odudarale od hard-roka, metala, fankija ili alternative.
Jedan od prvih “repera”, Nenad Ristić Verbal, seća se svojih prvih muzičkih uticaja:
“Otvorio bih priču linijom iz filma “Goodfellas” – „As long as I can remember“…
Moj put ka muzici prvenstveno, a zatim ka Hip-Hop-u seže još u rane dane detinjstva. To je pomalo neobična priča, jer u tom periodu života uglavnom zavoliš muziku koju sluša neko iz tvog bliskog okruženja, u porodici, ili čuješ neku stvar koju ti pusti ortak…
Nešto baš prvo, što je bacilo varnicu na moj muzicki pravac, došlo je ustvari iz omnibus filma „Kako je propao RnR“ u kojem je Koja iz Discipline imao čuvene međučinove „Doživljaji Zelenog Zuba“.
Tu sam prvi put otkrio da me loži taj sirovi solo bubanj, drum break koji se ponavlja iznova i iznova, praćen jednostavnim rifom nekog instrumenta i scratch deonicama, dok preko svega ide priča — RAP. U jednom od tih interludova, dok “Zelenozubi” sedi ispred TV-a u kapi sa natpisom „Najbolji“, u kadru se pojavljuje kaseta Public Enemy i njihovog prvog albuma “Yo! Bum Rush The Show”…”.
Verbal nastavlja priču o pra – RAP dobu grada:
“Prvi koraci ka muzičkoj sceni, datiraju negde iz 1997. godine, kada sam kao tinejdžer počeo da izlazim i kada je započelo klasično tinejdžersko “blejanje”. Ono što je zanimljivo za taj period, jeste da sam se uvek družio sa metalcima i hardkorovcima, jer je to jednostavno bila dominantna grupa u mom okruženju. Pravih RAP “glava” u Kragujevcu bilo je mizerno malo. Naglašavam „pravih glava“, jer se tih godina na domaćoj RAP sceni promovisao uglavnom komercijalan zvuk, tako da je bila prava retkost, naići na nekoga ko bi bio ozbiljnije u toj priči i sa kim bi mogao da razmeniš mišljenje ili eventualno novu muziku, Što je tada bila čitava akrobacija. Išlo se sa jednog na drugi kraj grada, kod nekog “ortakovog ortaka”, samo da bi se presnimile trake nekih ređih albuma ..
Nesto najbliže RAP – u što je u tom periodu bilo prisutno u mom krugu, bio je band Side FX, iako ne klasičan RAP bend, već crossover Hard Core/RAP, žestoka svirka sa pevačem, tj. MC – ijem koji je pakovao rime preko celog tog haosa.. jedna od njihovih udarnih stvari tada bila je „Život je kurva“ i ulaz u prvu strofu je išao:
„život je kurva ali ko mu jebe terma
možeš da živiš samo ako imaš kerma
ako nemaš onda jebi se u bulju
hajde brate dođi u rulju…”
Stara stvar kao marke…
Foto 02: Verbal live – “Urbana gerila”, Kruševac, 2004. godine.
Zanimljivo je da su novi supkulturni pokreti Kragujevca, poput hip-hop scene, imali i adekvatnu vremensku pozadinu. To zaključuje i Verbal:
“Sam taj period, kao tranzicija iz sumornih 90 – ih u neke malo bolje i vedrije, ostao je bar zapamćen po dosta živahnijem gradu… Ako se dobro sećam, tada je još uvek bio organizovan Korzo, zatvaranjem Glavne ulice, kako bi ljudi nesmetano šetali od parka, pa sve do tadašnje štafete…
Što se tiče mesta za izlaske, najaktuelniji je bio klub DSS – a u podrumu “Vodovoda”, odmah tu uz njega u TC “Prostor”, nalazio se “Blue Jeans” gde su takođe, neretko bile organizovane svirke i tematske DJ večeri, gde sam prilikom jedne, upoznao par likova tadašnje KG Hip – Hop scene.
Pored ostalih lokala i klubova, koji su tada bili aktuelni i sa kojima sam kasnije sarađivao, kao organizator raznih event’s, mesto koje se na svojstven način izdvaja od ostalih je klub SPO – a, koji se tada nalazio odmah preko puta “Geto – a” i koje je važilo za meku, među metalcima i pankerima, koji su vikendom uvek blejali, sedeći na prozorima lokala uz obavezno pivo u rukama… Klub SPO – a će ostati zabeležen i kao lokal gde je u mojoj organizaciji, 09. Novembra, 2001. godine, odrzan prvi live RAP nastup u Kragujevcu ikada.
Narednih nekoliko godina, posle tog event, bio sam poprilično aktivan kao organizator skoro svih većih RAP događaja u Kragujevcu, po tada ključnim mestima/klubovima u gradu – Dom, SKC, “Lumiere” (bioskop “Radnički Dom” kod pijace), “Jobs” i mnogi drugi…”
Verbal se osvrće i na izgled pripadnika ove scene:
“Što se samog oblačenja tiče, od ranih 90 – ih, pa negde do sredine 2000 – ih, Hip – Hop “stajling” je isključivo bio baggy fazon, tj. odeća po par brojeva veća od odgovarajuće, ogromne pantalone koje su se nosile spuštene na pola d….., majice, dukserice uglavnom su kapuljačom, patike što veće i nabudženije ili duboke ili skejterke sa velikim pertlama, takozvane – fat laces, kačketi, kape, marame…
Sve što je u suštini bio contrast tadašnjem “pomodarstvu”, te je vrlo često taj stajling bio stigmatizovan stereotipima, kao ovakav ili onakav, kako god to već ide…”.
Foto 03: Verbalov live nastup u Prokuplju 2001. godine.
Pripadnik grupe “pionira” kragujevačkog repa, priča i o samoj sceni:
“Jedan od prvih kragujevačkih RAP bendova, bio je četvoročlani sastav pod imenom Bun Gz, koji su činili momci iz Erdoglije i centra grada: Sima, Džoni, Laza i Koja. Bili su aktivni vrlo kratko, možda neke dve godine, od 1995. do 1998. godine i iza sebe su ostavili par demo snimaka.
Ubrzo zatim, pojavljuju se još dva benda u periodu od 1997. do 1999. godine, koji su snimili kraće projekte kod Vuje u “Češnjaku” — DNBA (u kojem je bio naš kolega Nenad Živadinović) sa albumom „Have a Nice Trip„, a uz njih i band Brain Hassassins (Bloody, Cobi, DJ) sa kojima su sarađivali, jer su prvenstveno svi bili drugari. Članovi oba benda su bili bivši članovi manjih HC bendova, a oba su bila aktivna do bombardovanja 1999. godine, bez live nastupa.
Negde 1998. godine, na “Drugoj Boji” programu Radio Kragujevca, počinje emisija “Crna zona”, čiji je autor i voditelj bio Nenad Živadinović (Doggy), a koju sam kasnije nasledio i vodio naredne tri godine.
Šone i ja smo se upravo i upoznali preko te emisije. Prvi termin koji je emisija imala, bio je u terminu od 02 do 05 ujutru. S obzirom na to, da sam u to vreme već uveliko bio fanatik, nije me mrzelo da ostajem budan, zovem radio stanicu i naručujem pesme od Šoneta. Posle nekog vremena, krenulo je naše zvanično poznanstvo, razmenjivanje muzike i saradnja na samoj emisiji.
Kao vremensku odrednicu često koristim 1999. godinu i bombardovanje, jer je to bio prelomni trenutak za mnoge tadašnje bendove u Srbiji, ali i za one koji su tek nastajali, a mogu reći da od tog perioda počinje i moja geneza kao izvođača.
Za vreme samog bombardovanja, strana muzika je imala zabranu emitovanja, tako da je, koliko me sećanje služi, emisija “Crna zona” bila pauzirana. Ubrzo po prestanku bombardovanja, dobili smo ponudu od Babice, koji je tada bio vlasnik “Geta”, da krenemo sa Hip – Hop žurkama. U prvom periodu, dobili smo nedelju kao termin, iako loš dan za izlaske i event’s, bila je to jedinstvena prilika za promociju “Crne zone” i tog zvuka, jer bukvalno nije bilo mesta za fanove tog pravca.
Upravo na tim žurkama počela je da se okuplja ekipa iz grada, koja do tada jednostavno nije imala konkretnu lokaciju za okupljanje. Tu su sklopljena prva poznanstva i iako niko u tom trenutku, nije izašao sa nekim konkretnim predlogom o osnivanju benda ili tako nečega, sam vajb među nama je bio takav, da smo svi kapirali, da ćemo vrlo skoro raditi na nečemu…
Još od ranih dana bio sam sklon pisanju, iako u tom periodu života ne možeš da izađeš sa ne znam kakvim brilijantnim idejama, pisao sam prilično redovno. Uvek su me privlačile pesme sa dužim tekstovima, dubokim metaforama, npr. “Šarlovi” stihovi iz „Rano Izjutra“ su uvek trigerovali posebnu emociju, prve Rambove stvari ili čak neke naivne navijačke pesme, nešto potpuno neozbiljno za to klinačko odrastanje. Međutim, kako sam odrastao, često su me u školi uključivali u razne recitatorske sekcije i slali na takmičenja, jer su mi pismeni radovi na svojstven način odskakali od drugih.
Ne znam, ali profesorka srpskog mi je uvek punila glavu kako imam “šlifa” za pisanje…
Tako da, kada se rodila ideja da osnujemo bend, ušao sam u “mašinu” sa priličnom zalihom tekstova u “šteku”.”
Foto 04: Verbal live na State of Mind festivalu, Niš 2003. godine.
On nastavlja priču o nastanku kragujevačke RAP scene, ali i uslova u kojima su radili:
“U to vreme, u gradu su postojala četiri muzicka studija: Vujin “Češnjak”, studio “Orange” pokojnog Narandžića, Andra u Glavnoj ulici i Karišev studio “Alan Ford”, koji je u poređenju sa ostalima bio dosta skromniji, ali u isto vreme i dosta pristupačniji demo bendovima zbog cene snimanja.
Godina 2000., bila je godina kada smo snimili svoj prvi demo, kao bend Square Off, koji je tada brojao sedam članova. Moram da priznam da smo se, manje-više, okupili u tolikom broju, samo da bismo lakše skupili novac za studio, a i za narezivanje diska sa finalnim masterom, što je takođe u to vreme bilo poprilično skupo koliko i sam studio, a mi klinci na tankom budžetu, jer gotovo niko nije bio zaposlen… Najmlađi član, imao je svega 14 godina.”.
Foto 05: Square Off (Verbal, Shot, Smokee) 2000. godina.
Verbal pominje i ostatak “pionira” scene;
“Još jedan bend, koji se pojavio otprilike paralelno sa nama i koji je brojao četiri člana je Non – Contigent, objavili su par pesama, od kojih je „Moj brod noćas tone“ bila jedna od najzapaženijih među tadašnjim konzumentima tog zvuka.
Ostale numere iz njihovog repertoara bile su: “Sanja”, “No Hope for Some Dope”, “Senke”.
Možda je interesantan podatak, da je upravo u tom bendu bio i rođeni brat Nenada Živadinovića – Peđa, koji je takođe ima istorijat člana lokalnog HC benda.
Naš prvi demo se zavrteo, na bukvalno svim lokalnim radio stanicama i za to vreme bilo je to nešto sasvim novo “u čaršiji”.
Personalni muzički projekat Nenada Ristovića, kodnog RAP imena “vERBAL”, polazi od njegovog ranog interesovanja, kao jedanaestogodišnjaka, za poeziju i muziku, a potom iz hobija, kao kolekcionara Hip – Hop izdanja. Što je i dovelo da u periodu nakon bombardovanja krene da radi kao DJ popularišući ovu supkulturu u Kragujevcu.
Po njegovim rečima, tada postaje i član organizacije „Kragujevački Odred“, a ubrzo nakon toga, počinje intenzivan rad na projektu „Lektira.“ Demo verzija albuma završena je 2002. godine, a finalna studijska verzija objavljena 2004. godine. Na tom izdanju se pojavljuje sa dve solo pesme: „Zatišje pred buru“ i „34000/2002.“ Pesme postižu značajan uspeh u veoma kratkom vremenskom periodu i nalaze se na više top lista širom Srbije. Pored tih numera, ističe se niz saradnji na ostalim pesmama kao što su „Suština veličine,“ „Dileme života,“ „Skok…“
Foto 06: Verbal i KG Odred live na “State of Mind” festival, Niš, 2003. godina.
O samom, inače inventivnom ali i asocijativnom i za ovu scenu adekvatnom pseudonimu, on kaže:
“Verbal intellect kao pseudonim je bilo aktuelno vrlo kratko, tako sam bio potpisan samo na prvoj kompilaciji za ITMM, 2001. godine. Nakon toga sam išao isključivo samo sa “Verbal” sa ciljem da ime bude lakše na uhu… a i Intellect kao termin je često bio povezivan sa tadašnjom tehno scenom.”.
Prvo predstavljanje javnosti vERBAL – a je bilo na kompilaciji „Who Is In Tha House“ vol. 3. pomenutog beogradskog izdavača (2001. godine, ITMM), sa pesmom „Skok“ u saradnji sa jednim od kragujevačkih producenata April – om. Za ovu pesmu snimljen je i spot, koji je zapravo – prvi video ovog muzičkog žanra u Kragujevcu.
Nakon dve godine, vERBAL se pojavljuje i na kompilaciji „Provera Mikrofona“ (Porođajne kontrakcije) – vol. 1, sa remiksovanom verzijom pesme „34000.“ U oktobru 2004. godine, tokom pomenutog rada na lokalnoj radio stanici, gde uređuje i vodi dve Hip-Hop emisije, započinje realizaciju radijskog projekta „vERBALni Delikt.“ Prva srpska Hip-Hop kolumna (mixtape) objavljena je početkom 2005. godine. Već tokom nastajanja materijala, „vERBALni Delikt“ privlači ogromnu pažnju javnosti i medija, a izaziva i reakcije predstavnika gradske vlasti zbog pesme „U Paklu Skupštine“ inspirisane njihovim radom. Te godine sarađuje i sa lokalnim kolegama iz pank sfere – ČBS, kao gost na namenskoj, “novogodišnjoj pesmi”.
Foto 07: Verbal i ČBS live na dočeku Nove godine “Kod Krsta” 2005.
Aktivan rad kragujevačkog “repera” vremenom je doveo i do prvog, samostalnog izdanja. Sredinom 2009. godine, vERBAL objavljuje svoj debi album, solo projekat „Operacija vERBAListika,“ na kojem gostuje više od 14 istaknutih MC’s i 4 DJ’s sa domaće i međunarodne scene, uključujući X3m, Suid, Magellano (Hrvatska), Flow, Victorious (SAD), DJ Dee, DJ Mace Windu (Nemačka), DJ Urban (Poljska) i mnogi drugi. Među producentima se ističu značajna imena poput Big Boss, koji je potpisan na najviše numera, zatim Bux, JanZoo, Ac3Po (Hrvatska)…
Foto 08: “Operacija Verbalistika”, omot za prvi solo LP.
Nakon objavljivanja, LP „Operacija vERBAListika“ nezvanično je proglašen jednim od najkompletnijih underground izdanja na srpskoj Hip-Hop sceni. Tokom godina rada, vERBAL je imao brojne scenske nastupe širom Srbije, od kojih izdvaja – “Provera mikrofona” (Novi Sad, 2003.), “Urbana gerila” (Kruševac, 2004), “Inter Hip-Hop festival State of Mind Srbijo” 1, 2 & 3. (Niš, 2001, 2003, 2005.), “Rebel demo fest” (Beograd, 2005.), kao i nastup na EXIT – u 2004. godine, kao jedan od prvih kragujevačkih izvođača. Svakako treba notirati i saradnju na albumu Voodoo Popeye – „Ograda od Beograda“ iz 2007. godine, gde se pojavio kao gost i kao producent.
Foto 09: Verbal live – EXIT, Novi Sad, 2004. godine.
Poslednjih nekoliko godina, vERBAL se intenzivnije posvećuje produkciji Hip – Hop instrumenata (BeatMaking) i već je potpisan na nekoliko zvaničnih izdanja, kao i na nekoliko singlova, kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu (Vudu Popaj, Flow, Big Hop & Kotix (SAD)…).
Foto 10: Verbal u novijem izdanju, kao domaći i međunarodni producent.
autor: dr Vladimir Paunović
Foto: (Verbal arhiva; Naslovna: “Kragujevački odred”).